- Mirabĭle audītu
Mirabĭle audītu (lat.), wunderbar zu hören; M. dictu, wunderbar zu sagen, zu erzählen. Mirabilia, wunderbare Dinge.
Pierer's Lexicon. 1857–1865.
Mirabĭle audītu (lat.), wunderbar zu hören; M. dictu, wunderbar zu sagen, zu erzählen. Mirabilia, wunderbare Dinge.
Pierer's Lexicon. 1857–1865.
mirabile — (izg. mirábile) DEFINICIJA čudno, ob. u: SINTAGMA mirabile auditu (izg. mirabile audítu) čudno je čuti, čudo za uho; mirabile dictu (izg. mirabile dȉktu) čudno je reći; mirabile visu (izg. mirabile vȋzu) čudno je vidjeti, čudo za oko ETIMOLOGIJA… … Hrvatski jezični portal
OSTREA Tarentina — inter luxuriantis gulae irritamenta, ponit Varro apud A. Gellium l. 7. c. 16. Muraena Tartessia, aselli Pessinuntii, Ostrea Tarentina, pectunculus Chius etc. Baiana laudat ausonius ad Theonem, Ep. 7. v. 1. Ostrea Baianis certantia, quae Medulorum … Hofmann J. Lexicon universale